Korak preko granice

Sankt Peterburg – Venecija Sjevera

Pred sam kraj prošle školske godine, sredinom lipnja, započela je moja petodnevna avantura u grad bijelih noći, votke i baleta, Dostojevskoga, Petra i Katarine Velike ili, kako ga neki nazivaju, Venecija Sjevera. Pogađate, riječ je o Sankt Peterburgu, drugom po veličini gradu u Rusiji, odmah iza Moskve. Razgledati tako velik grad s 5 milijuna stanovnika nije bio nimalo lak zadatak, no sestra i ja bile smo dovoljno hrabre prihvatiti izazov. Putovanje je isplanirano vrlo brzo, s obzirom da je ideja nastala sasvim slučajno. Sestri je na zagrebačkom kolodvoru za oko zapeo promidžbeni plakat agencije i sve ostalo je povijest. Prvi korak ove avanture bio je odlazak u zračnu luku Franjo Tuđman u Zagrebu odakle smo izravnim letom, za samo 3 sata, stigle u Sankt Peterburg. Vrijeme je brzo prošlo, a mi zbog silne uzbuđenosti nismo stigle niti pošteno porazgovarati i odjednom smo se zatekle u zračnoj luci Sankt Peterburga, u 18 sati po lokalnom vremenu.

Na obali rijeke Neve

Prvu smo noć pod velikim dojmom razgledavale grad. Fotografirale smo se na mostovima rijeke Neve, upoznale se s glavnom gradskom ulicom- Nevskim prospektom i ispitale teritorij kojim ćemo se narednih dana kretati. Bile smo fascinirane bijelim noćima, tj. pojavom  koja traje od sredine svibnja do kraja srpnja kada zapravo nema prave noći, već sumrak prelazi u zoru. U jednom smo se trenutku toliko zanijele ljepotama grada da smo se vrlo nepromišljeno (ali priznajem, na moj prijedlog) potpuno odvojile od naše grupe. Već smo se u drugom trenutku našle prepuštene same sebi u beskrajnom gradu u kojemu slabo tko govori engleski. Zato je razmjena novca iz eura u lokalne rublje, kako bismo  došle do hrane i pića, bila pravi test snalažljivosti.

Muke po engleskom

U nekoliko sati lutanja duž cijelog Nevskog prospekta i bezbroj pokušaja komunikacije s lokalnim ljudima (pri tome mislim i na ugostitelje, trgovce i taksiste), umorne i iscrpljene polako smo gubile nadu da ćemo uspjeti večerati i pronaći svoju grupu, ali posrećilo nam se. Uspjele smo pronaći jednog od stotinu Rusa koji govori nešto nalik engleskom jeziku. Tada smo napokon večerale i malo predahnule, a neobično ljubaznom taksistu u znak zahvalnosti dale smo koju rublju više. Nakon dobro prospavane noći sve je bilo lakše. Najprije smo se upoznali s lokalnom vodičicom, Ruskinjom Katjom, koja je na cijelu grupu ostavila izrazito pozitivan dojam. Bila je vrlo simpatična i zanimljiva žena s pokojom duhovitom pogreškom u izgovoru hrvatskog jezika.

Brojne znamenitosti

Sljedeći je dan započeo razgledavanjem jednog od simbola ovog grada, tvrđave Petra i Pavla s vrlo upečatljivim pozlaćenim šiljkom u kojoj su pohranjeni posmrtni ostatci ruskih vladara. Podjednako smo entuzijastično razgledavale i ostale znamenitosti: katedralu sv. Izaka s pozlaćenom kupolom, poznatu palaču Stroganov, samostan Smolny, Ljetne vrtove, crkvu Kristova uskrsnuća, zgradu Admirala i zapravo čitav Nevski prospekt. Sve se to odvijalo pod vodstvom naše simpatične i vrlo upućene vodičice Katje koja nam je, osim redovnog programa razgledavanja grada, u pauzama pokušala približiti ruski mentalitet i običaje. Drugu smo bijelu noć proveli promatrajući  pokretne mostove na rijeci Nevi koji se podižu svake noći u razdoblju 00:00-02:00 sata i predstavljaju pravu turističku atrakciju.

 

Palače, vrtovi i muzeji

Poseban doživljaj zasigurno je bio  cjelodnevni izlet u Peterhof, kompleks veličanstvenih palača, parkova i vrtova u versajskom stilu koje je izgradio Petar Veliki. Uslijedio je odlazak do Ermitaža, jednog od najvećih i najljepših muzeja na svijetu, za kojega je Katja tvrdila da je najveći, a ne jedan od najvećih. Bilo kako bilo, ono što se tamo može doživjeti ne može se dovoljno približiti osobi koja ga nije posjetila. Dovoljno je reći da se tamo nalazi više od tri milijuna umjetnina najboljih umjetnika svih vremena: Michelangela, Leonarda da Vincija, Pabla Picassa, Vincenta van Gogha, Rubensa, Rembrandta i drugih.

Jantarna soba

Poslije smo posjetili carsko selo Puškin koje je ime dobilo po slavnom ruskom pjesniku Aleksandru Sergejeviču Puškinu koji je tu studirao, a kasnije se i doselio. Ondje smo razgledali impresivnu baroknu palaču, ljetnu rezidenciju carice Katarine Velike. Ono čime sam bila zadivljena do krajnjih granica bila je Jantarna soba u tome dvorcu koja je pozlaćena zlatnim listićima, ali ju nažalost nismo smjeli fotografirati. Posljednjeg smo dana posjetili katedralu Troitsky (Katedralu Svetoga Trojstva) u kojoj se vjenčao jedan od najznačajnijih ruskih i svjetskih pisaca, Fjodor Mihajlovič Dostojevski.

Ovo je putovanje bilo jedno od najljepših iskustava u mom životu. Zemlja votke, babuški i nenadmašne kulture, kao i njezini stanovnici, simpatični, osebujni  i dobroćudni Rusi, zauvijek će mi ostati u prekrasnom sjećanju. Bio je to najbolje moguće uložen novac i vrijeme koji su ostavili svoj trag duboko u meni. Kada sam zrakoplovom napuštala Sankt Peterburg i Rusiju, obećala sam mu – zasigurno ćemo se vidjeti ponovno!

Nikolina Jozić

LEAVE A RESPONSE

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *