Korak preko granice

Moje putovanje u Makedoniju

Zemlja tradicije, bisera i pogleda od kojega zastaje dah

Ohridsko jezero grad čini popularnim ljetovalištem ne samo među Makedoncima, već i stranim posjetiteljima. Iako su ohridski biseri poznata tradicija ovoga područja, ipak valja prepoznati one prave.

Pomak od svakodnevice nešto je o čemu svi sanjamo nakon napornog tjedna u školi ili na poslu. Kažu da je najbolji lijek za to putovanje. Upravo je ovo jedan od razloga našeg putovanja u Makedoniju, točnije Ohrid i Skoplje. Početak listopada, večer, na ulici mir, a moji roditelji i ja spremamo se na našu trodnevnu avanturu.

Stazama Filipa II.

Nakon deset sati vožnje stigli smo u Ohrid, našu prvu destinaciju. Makedonski je dragulj poznat po brojnim ljepotama, od prirodnih do povijesnih zbog kojih se nalazi na popisu UNESCO-ve Svjetske baštine. Strmim, popločenim ulicama koje zavijaju starim gradom ispod desetostoljetne citadele koju je izgradio Filip II. Makedonski, stigli smo do Antičkog teatra. Kazalište je smješteno između Gornjeg Saraja i Deboja, dva brda koja štite prostor od vjetrova kako ne bi utjecali na njegovu akustiku. Iako je sagrađeno još u razdoblju helenizma, kazalište i danas u 21. stoljeću ima široku uporabu. Naime, ovdje se održava Ohridski ljetni festival tijekom kojega se izvode brojne predstave i glazbeni nastupi.

Ohridski grad

Sljedeći nam je cilj bio posjetiti crkve kojih u Ohridu ne manjka. Zanimljivo je da u Ohridu postoji tristo šezdeset pet crkvica, upravo koliko i dana u godini. Posjetili smo nekoliko crkava jer nam je tristo šezdeset pet ipak bilo previše u tri dana. Najvažnije su od njih: crkva sv. Sofije, crkva sv. Bogorodice Perivlepta, manastir sv. Pantelejmona. Ove su crkve poznate po brojnim freskama, mozaicima i ikonostasima iz različitih razdoblja. Posljednje odredište prvoga dana Ohridska je tvrđava, često zvana Ohridskim gradom, sagrađena u vrijeme Samuilove vladavine. Uzdižući se na brdu iznad grada, pruža nam veličanstven pogled na grad i jezero od kojega zastaje dah. Spuštajući se u centar grada, zadivljeno sam promatrala živopisne ulice pune boja, mirisa i cvijeća. Došavši u centar grada, prošetali smo se uz Ohridsko jezero i obišli nekoliko glavnih ulica.

Pravi biseri

Poslijepodne smo proveli kušajući najbolje makedonske slastice u mjesnim slastičarnama. Tamo najbolji sladoled možete kupiti za svega dvije kune. Nikako ne smijem zaboraviti Ohridsko jezero koje grad čini popularnim ljetovalištem ne samo među Makedoncima, već i stranim posjetiteljima. Iako su ohridski biseri poznata tradicija ovoga područja, ipak valja prepoznati one prave. Samo se dvije obitelji, Talev i Filev,  bave proizvodnjom originalnih bisera. Zanimljivo je da se recept za izradbu prenosi samo muškim nasljednicima. Večer smo proveli u makedonskom restoranu u kojem se poslužuje tradicionalna hrana te uživali u starim makedonskim pjesmama.

Duga povijest glavnoga grada

Iako svi govore kako je u Makedoniji uvijek toplo i sunčano, ja se ipak ne bih složila s time. Naime, jutra i večeri su iznimno hladne i vjetrovite dok su poslijepodneva vrlo topla. Sljedeći smo se dan brodom uputili prema Sv. Naumu, otočiću smještenom na samoj granici između Makedonije i Albanije. Na otoku smo posjetili crkvu istoimenog svetca koja više nije u vjerskoj funkciji, već je pretvorena u muzejsko turistički objekt. Sa starih se zidina otočića pruža predivan pogled na Ohridsko jezero. Na povratku smo posjetili sojeničko naselje, a zatim i glavni makedonski grad – Skoplje. Iako na prvi pogled djeluje moderno, glavni je makedonski grad imao dugu povijest. Od rimske vlasti, Bizanta, Otomanskog Carstva pa sve do 1963. kada je potres gotovo sravnio grad sa zemljom.

Moderno i tradicionalno

Šetajući se Kamenim mostom, jednim od najčešćih motiva razglednica i fotografija, mogli smo vidjeti najveću makedonsku rijeku Vardar. Grad je podijeljen na dva dijela, pravoslavni i muslimanski, a granicu čini fontana njihove majke i žene Olimpijade. Čaršija je poznata po brojnim trgovinama koje su bogate najraznovrsnijim kvalitetnim materijalima, trgovinama sa tepisima te štandovima s tradicionalnim ukrasima i posuđem. Na glavnom trgu vlada čitava zbrka modernog i tradicionalnog. U šumi spomenika nalazi se i onaj posvećen makedonskom slavuju, Toši Proeskom.

Naš smo obilazak završili posjećivanjem rodne kuće Majke Tereze gdje smo mogli vidjeti njezine osobne predmete, pisma te priznanje za osvojenu Nobelovu nagradu. Odlazak u Makedoniju bio mi je predivno iskustvo koje ću vrlo rado jednoga dana ponoviti, samo se nadam da će tada biti ljeto i da ćemo se moći okupati u Ohridskom jezeru.

 

 

 

 

 

 

 

Paulina Mirković
Fotografije: Paulina Mirković (privatni album)

LEAVE A RESPONSE

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *