Najstarija i najvrjednija knjiga u zbirci je Evanđelistar Marka Marulića iz 1516. godine. Knjiga je tiskana u Veneciji u tiskari Melkiora Sesse, a koliko je poznato, postoje samo četiri primjerka, no teško je reći koja mi je knjiga najdraža.

Zvonimir Bračun Brođanin je koji njeguje veoma zanimljiv interes. Ne želimo napisati hobi jer je ono što radi izuzetno veliko i važno da bismo promatrali u užem kontekstu hobija. Zvonimir Bračun  diplomirani je pravnik, javni bilježnik, ali i zaljubljenik u hrvatsku pisanu riječ. Kolekcionarom se ne voli zvati, draži mu je naziv čuvara hrvatske pisane riječi. Knjige ne kupuje stihijski i nije mu bitna količina, što su karakteristike kolekcionarskog hobija. Posjeduje zbirku s više od tri tisuće starih knjiga među kojima nalazimo najvažnije naslove hrvatske književnosti. Od knjiga teološkog sadržaja do onih iz slavonske baštine preko različitih enciklopedija, zbirka je neprocjenjive važnosti hrvatske kulturne baštine.

Na početku, o početcima. Otkuda ta ljubav prema knjigama?

Ljubav prema knjigama, odnosno prema hrvatskoj pisanoj riječi, razbuktala se prije petnaestak godina. Skrivena je u mome srcu tinjala od ranog djetinjstva. Prvi susret sa starom, lijepom i „svetom“ knjigom bio je kod pokojne bake koja je na posebnom mjestu čuvala mali molitvenik s najljepšom kopčom na svijetu. Naravno da mi djeca nismo smjeli uzeti molitvenik u ruke bez bakinog odobrenja.

Kada ste svjesno počeli sakupljati knjige? Koji su bili kriteriji prema kojima ste nabavljali knjige za svoju knjižnicu? Pretpostavljamo da je najbitniji onaj nacionalni.

Prvu staru knjigu kupio sam 2003. godine nakon nekoliko godina internetskog učenja i proučavanja hrvatske književnosti. Bilo bi smiješno i strašno doći u antikvarijat i pitati: „Oprostite, imate li za prodati neku staru knjigu?“  Kriterij je isključivo nacionalni. Zbirka je podijeljena na cjeline: religija, književnost, povijest, zemljopis, umjetnost i periodika te na zbirku svetih sličica, razglednica Broda i zemljopisa.

Svoju zbirku od preko tri tisuće knjiga brižljivo čuva i rijetko posuđuje. Znače mu mnogo i svaka je knjiga u njegovoj zbirci kupljena s razlogom te ih nikada ne bio mijenjao s drugim kolekcionarima.

Kako nabavljate knjige? Postoje li mrežne stranice koje pretražujete ili su pojedinci poput Vas i antikvarijati jedini izvor?

Veliku većinu nabavljam iz antikvarijata u Zagrebu. Vrlo zanimljivo je otići nedjeljom u rano jutro na Britanac (Britanski trg u Zagrebu). Tamo se održavaju sajmovi antikviteta na kojima možete pronaći apsolutno sve – od numizmatike, militarije, razglednica, knjiga, namještaja itd. Jednostavno rečeno, svega. Često mi i poznanici te ljudi koji znaju čime se bavim, jave kada se pojavi neka knjiga koja bi me interesirala.

Kolika je prosječna cijena jedne knjige i o čemu sve ovisi? Moraju li se neke knjige obnavljati i kako se čuvaju? Je li to skup sport?

Nemoguće je odgovoriti kolika je prosječna cijena knjige. Ne znači nužno da rijetka knjiga iziskuje velika novčana sredstva, ali gledajući moju zbirku, možemo reći da se radi o vrlo vrijednoj zbirci. Većina knjiga zahtjeva konzervatorske i restauratorske zahvate koje obavlja jedan bračni par iz Zagreba. Knjige se peru u krečnoj vodi, a to osobno radim. Briga oko knjiga uključuje i brisanje prašine svaka tri mjeseca sa svih knjiga u kolekciji, list po list. Prostorija u kojoj su redovito se provjetrava i vodi se računa o temperaturi i vlazi.

Posudili ste dvije knjige našoj Gimnaziji povodom izložbe u čast njezinog 100. rođendana. Profesorica Branka Pecić organizirala je izložbu Doživjeti stotu u kojoj su bile izložene knjige stare preko 100 godina. Jesu li česte molbe pojedinaca i institucija za posudbom?

Knjige jako rijetko napuštaju moju zbirku. Ljudi ne shvaćaju koliko mi svaka ta knjiga znači i moram priznati da uvijek razmišljam s koliko se pažnje odnose prema posuđenoj knjizi. Moja zbirka je otvorena za sve koji se bave znanstvenim radom, srednjoškolce, studente…

Jeste li ikada neku knjigu mijenjali? Je li to uobičajen postupak među ljubiteljima knjiga? I jeste li neku knjigu poklonili?

Nikada nisam trampio knjigu jer svaka knjiga koja se nalazi u mojoj zbirci je kupljena s razlogom. Želio sam je imati. Volim pokloniti knjigu, volim razmišljati koju knjigu nekoj osobi pokloniti. Što je interesira, što bi je moglo obradovati…

Surađujete li s knjižnicama  (gradskom, Nacionalnom i sveučilišnom) i kakav je oblik te suradnje?

Bilo je nekoliko vrlo uspješnih suradnji s Gradskom knjižnicom Slavonski Brod od kojih bih istaknuo dvije izložbe – izložba knjiga i izložba svetih sličica. Vrlo je dobra suradnja s našim cijenjenim akademcima Damjanovićem, Bratulićem, Čorkalom… Nacionalna i sveučilišta knjižnica uvijek je otvorena za sva moja pitanja i nedoumice.

Nekoliko naj: najstarija knjiga koju imate, najvrjednija knjiga, knjiga do koje je bilo najteže doći, Vama osobno najdraža knjiga, najteža knjiga.

Najstarija i najvrjednija knjiga u zbirci je Evanđelistar Marka Marulića iz 1516. godine. Knjiga je tiskana u Veneciji u tiskari Melkiora Sesse, a koliko je poznato, postoje samo četiri primjerka. Pregovori za kupnju trajali su četiri godine. Teško je reći koja mi je knjiga najdraža jer ih ima nekoliko. U prve tri je svakako prvi cjeloviti prijevod Svetog pisma na hrvatski jezik. Autor je Matija Petar Katančić, a prijevod je iz 1831. i sastoji se od šest svezaka. Najteža knjiga je Il Milione koja ima drvene korice.

Jeste li pročitali sve knjige iz kolekcije? Stignete li uopće pored redovnog posla i obaveza čitati knjige? Pratite li suvremenu književnost i izdavaštvo?

Kad nešto volite, vremena se uvijek nađe. Dnevno u prosjeku čitam tri sata. Pročitao sam oko osamdeset posto knjiga iz kolekcije. Često čitam više knjiga istovremeno, njih pet. Od bosanske do suvremene književnosti. Koliko mi obaveze dopuštaju, pratim suvremenu književnost, a iz dobro provjerenih izvora dobijem mig što vrijedi pročitati.

Barbara Kauzlarić

Foto: Mihael Vukoje