Postao je standard da na ekskurzijama treba što više vidjeti i što više toga obići. Prema dojmovima mojih vršnjaka, na maturalcu je mjesta koja smo posjetili bilo uistinu previše.
Maturalac je svim generacijama jedno nezaboravno iskustvo kojeg se uvijek rado sjete. Dani prepuni druženja, smijeha i novih avantura kraj su ljeta kakav možemo poželjeti. Tražeći fotografije razreda kako biste i vizualno doživjeli kako smo se dobro proveli, pokrenula sam novi val „Sjećaš li se kad…“ bez čega rijetko koja kava prođe. Zaključak je cijele generacije da nam je svima bilo lijepo. Nekima više, nekima manje. Ponosni smo sami na sebe (kao i naši profesori na nas) što nije bilo incidenata. No, je li ih moglo biti. Postavljam jednostavno pitanje: je li moglo biti bolje?
Činjenica je da, ako si u dobrome društvu, nema tog mjesta gdje ne će biti dobro. Još jednom ističem kako je maturalac jedna velika hrpa lijepih trenutaka, no ovim tekstom htjela bih istaknuti problematične situacije na koje bili ili ne bili upozoreni, svi prođu u većoj ili manjoj mjeri.
Puno hodanja
Svako razredno putovanje podrazumijeva dugo razgledavanje s tisućama prijeđenih koraka u danu. Dodate li tome vrućinu i Sunce koje prži, dođete u situaciju u kojoj preklinjete vodiča da skrati objašnjavanje i zaputi se u hlad gdje ćete pronaći mjesto za sjesti i odmoriti se. Pomoći i nema puno, osim psihičke pripreme i udobne obuće.
Najtraženije piće
Vrućine zahtijevaju od čovjeka velik unos tekućine. Ne biste vjerovali, ali najtraženije je piće na maturalcu – voda. Kupujte vodu, točite u bočice i radite zalihe kad god stignete. Voda iz hotelskih slavina često nije pitka pa je uvijek dobro imati bocu vode u rezervi. Znate foru da kada netko kasni plaća piće cijelom busu? Na upit koje bismo piće, cijeli bus je jednoglasno odlučio – vodu.
Slatki san
Slično pravilo uključuje spavanje. Preporuka je svaki trenutak u autobusu iskoristiti za spavanje. Uvijek se nešto događa i postoji gomila mogućnosti kako iskoristiti malo dobivenog slobodnog vremena. Njega sigurno ne želite „protratiti“ spavajući.
Tko se boji prehlade još
Šmrc, kašalj, šmrc, kašalj. Tako zvuče svi u autobusu kada se krene prema kući. Većina još i ranije ostane bez glasa. Cijele noći partijanja, nespavanja i na kraju noćnog kupanja ostave posljedice. Bilo bi smiješno reći da se to izbjegava. Jedino, treba se pripaziti koliko je moguće.
Ljudi u crnom
Ako se putuje u Španjolsku, točnije gradić imenom Lloret de Mar, i izlazi noću, treba pripaziti na pristojno ponašanje (ne bučiti, ne hodati u kupaćem…) jer je policija prilično stroga oko takvih stvari.
Brod bez hrane
Autobus, brod i naše noge bili su prijevozna sredstva na putu prema Kataloniji. Novost u usporedbi s ostalim ekskurzijama bilo je putovanje s noćenjem na brodu. Problem je bio što su cijene hrane na brodu visoke, a imali smo osiguran samo jedan obrok. Jednako tako, na brodu nema signala jer se nalazite usred Sredozemlja. Savjet je da se prikupi hrane poput vjeverice iz Ledenog doba prije odlaska na brod i pošalje poruka obitelji da se ne ćete moći javiti jer je maturalac i službeno započeo.
Navedene situacije moguće je spriječiti (puno bolje nego kasnije „liječiti“), no postoje i one na koje ne možemo utjecati. Govorim o izboru agencije. Postao je standard da na ekskurzijama treba što više vidjeti i što više toga obići. Prema dojmovima mojih vršnjaka, na maturalcu je mjesta koja smo posjetili bilo uistinu previše. Još jedan slobodan dan (imali smo samo jedan) proveden u Španjolskoj možda bi uravnotežio prenatrpan program.
Treba računati i na to da je vremena provedenog u autobusu jako puno. Panoramski razgledi gradova južne Francuske autobusom nemaju smisla jer većina učenika tada spava ili se bori sa snom kako bi ipak uspjeli vidjeti koji grad više. Agencije bi trebale pripaziti na još dva važna faktora, a to su smještaj i vodiči. Hotel u kojem se boravi trebao bi biti liberalniji kada je u pitanju buka dok bi vodiči trebali biti kompetentni i što je najvažnije pouzdani za posao koji rade.
Barbara Kauzlarić
