Hrvatski jezik ima različite funkcionalne stilove, a jedan je od njih i onaj razgovorni koji nema stroga pravila. No, većina ljudi ne zna procijeniti kada ga mogu, a kada ga ne bi smjeli koristiti. Mnogo je veći problem nepoznavanja i nepoštivanja jezične norme.

Proučavajući internetske portale i društvene mreže s namjerom da što bolje istražimo govor mržnje, što je ovogodišnja tema broja Otrovnoga pera, te čitajući komentare, nismo mogli ne primijetiti njihove jezične osobitosti. Dakle, bili oni pozitivni ili negativni, u većini zamjećujemo pravo neznanje pravopisnih i gramatičkih pravila te se čini da su Hrvati objavili pravi mali rat interpunkciji.

Jezik je polifunkcionalan

Ovaj naš suvremen i ubrzan način života očituje se i u malim, mnogima potpuno beznačajnim aktivnostima kao što su dopisivanje, komentiranje i sl. Pisanje gramatički ispravnih rečenica  postalo nam je strano. Takvim se načinom pisanja koristimo još samo u školskim zadaćama ili molbama za posao. „Hrvatski jezik ima različite funkcionalne stilove, a jedan je od njih i onaj razgovorni koji nema stroga pravila. No, problem je što većina ljudi ne zna procijeniti kada ga mogu, a kada ga ne bi smjeli koristiti. Mnogo je veći problem nepoznavanja i nepoštivanja jezične norme. Većina ljudi smatra da je to nepotrebno i nevažno, a mene takvo nasilje nad jezikom strašno boli. Jako mi je žao kada učenici napuste našu školu, a ne znaju normu hrvatskoga jezika. Takvim neznanjem gube vjerodostojnost. Ne vjerujem onomu koji me u nešto uvjerava, a ne zna se služiti svojim jezikom“, rekla nam je profesorica hrvatskoga jezika A. Nemet-Kosijer.

Drugo vrijeme

Iako je danas među mladima rasprostranjen trend nečitanja književnih djela i neznanja osnovnih pravopisnih pravila (jer kome su još u ovom virtualnom dobu potrebne, primjerice, točke na krajevima rečenica ili ostali interpunkcijski znakovi), treba ipak shvatiti da živimo u nekom drugačijem vremenu. Svoje riječi puno jednostavnije možemo interpretirati pomoću smajlića i ostalih sličica. Čini se i da je pisanje samoglasnika postalo sasvim nepotrebno jer napisali mi „mslm“ ili „mislim“, osoba kojoj je poruka upućena znat će što smo time htjeli reći. Osim samoglasnika, rijetkost nije postalo ni izbacivanje drugih slova. Veliko i malo slovo te glasovne promjene, nekima su još uvijek velike nepoznanice, no rješenja za ove i brojne druge gramatičke „zagonetke“ morat će ipak malo sami istražiti. Naravno, žele li nešto ispravno napisati.

Paulina Mirković