Vježbajmo ljubav

Živimo u slobodnom društvu gdje su pozitivni i negativni komentari dobrodošli. Uvrede i nasilje još ne, no u virtualnom se svijetu lako sakriti iza krinke anonimnosti.

Jeste li ikad vidjeli fotografije s prosvjeda protiv rata u Vijetnamu na kojima ironično prosvjednici na oružje policije stavljaju cvijeće?  Na mjestu gdje treba izaći metak, sada je cvijet. Danas srećom živimo u mirnom društvu. No, jedno oružje se i dalje masovno upotrebljava. To su riječi. Ružne uvrede, klevete, pogrdni nazivi, psovke, proizvod su mržnje. Otkud se ona pojavljuje? Iz nezadovoljstva? Možda zavidnosti ili ogorčenosti? Teško je odgovoriti jer ljudi koji mrze često nemaju za to razlog. Jednostavno mrze. Usuđujem se reći da mrze slobodu i jednakost.

Mržnja je bolest

Bez slobode nema predivne raznolikosti ljudskog društva. Povodom sjećanja na žrtve holokausta u siječnju ove godine, čovjek koji je preživio boravak u logoru tijekom intervjua je rekao: „Ne smiješ mrziti. Kažeš :’Ne sviđa mi se ta osoba.’, ali ne mrziš. Mržnja je bolest. Prvo uništi tvog neprijatelja, ali i tebe također. Uništi te. Mržnja. Pitaju me: ‘Koja je moja tajna?’ Moja tajna je dobra žena i prijateljstvo. Prijateljstvo ne možeš kupiti.“ Govor mržnje danas je sveprisutan na društvenim mrežama i u medijima. U virtualnom svijetu lako se sakriti iza krinke anonimnosti i činiti zločin. Jer da, u Republici Hrvatskoj govor je mržnje kažnjivo djelo.

Uvrede i nasilje

Čitajući komentare na neke novinarske tekstove, čovjeka prođe jeza, a nametne se jedno pitanje. U kakvom društvu živimo? U onom u kojem je sasvim u redu ostaviti ružan (i često pravopisno i gramatički netočan) komentar na nečije mišljenje. Naravno da živimo u slobodnom društvu gdje su pozitivni i negativni komentari dobrodošli. Uvrede i nasilje još ne. Iznenadili biste se kako se u tim komentatorskim raspravama još uvijek vode borbe partizana i ustaša, Domovinski rat tek je završio, a nekad smo čak svjetonazorski puno dalje u srednjem vijeku. Smiješno je kako komentiraju „sveznalice“, koji su uvijek stručniji od ljudi kojima je to zanimanje.

Uočiti, prijaviti, zaštititi

To su također često i uzorni vjernici. Moje znanje s vjeronauka o drugim vjeroispovijestima ne poznaje takvu vjeru. U svakoj je mrziti grijeh. U onoj kojoj pripada 80% Hrvata,  to je grijeh protiv Boga. Strašno je kada se taj negativan trend iz virtualnog svijeta preseli u realan gdje dolazi i do fizičkog nasilja. Uočiti, prijaviti i zaštiti. Napraviti ono što bismo htjeli da napravi netko za nas. Iako, ispravljati krive Drine ponekad stvarno ne možemo jer je izvan naše moći. Trebamo se truditi da živimo u mirnom društvu gdje su svi dobrodošli bez obzira na vjeru, rasnu i nacionalnu pripadnost, političku orijentaciju. Umjesto riječi mržnje, vježbajmo izgovaranje riječi ljubavi.

Tekst i fotografija: Barbara Kauzlarić