Ova srijeda, 30. listopada, bila bi još samo jedna uobičajena sredina tjedna da nas Luka Terzić, inače svježi devetnaestogodišnji maturant 4.B razreda opće gimnazije, nije svojim znanjem učinio iznimno ponosnima. Sve su oči profesora, maturanata i ostalih učenika i djelatnika naše škole pred malim ekranima bile uprte u našeg Luku za kojeg smo istinski navijali i uzbuđeno iščekivali svaki njegov točan odgovor. Svojom  je hrabrošću pokazao da sve što zamisliš možeš i ostvariti pa čak i sudjelovanje u Potjeri, HRT-ovom popularnom kvizu. Da je oduvijek imao talent za kvizove, pokazao je sudjelujući u općem kvizu znanja prošle školske godine u  Gimnaziji nakon kojeg je odlučno prihvatio i izazov sudjelovanja u Potjeri. Naime, Luka je tijekom jedne minute naveo osam točnih odgovora te je kasnije, na ploči, uvjereno savladao ostatak pitanja, a skupa s njima i lovca Dejana Kotigu. U razgovoru nam je otkrio  svoje dojmove te nekoliko zanimljivih informacija vezanih za samo snimanje emisije.

Jesi li se pripremao za svoj nastup i ako da, kako?

Teško je pripremati se za takve stvari jer se ipak radi o općem znanju, onom što sam ranije naučio. No, uvijek je korisno pogledati što više prijašnjih emisija  Potjere jer se dosta pitanja zna ponavljati.

Joško je Lokas, voditelj kviza, spomenuo zanimljivu situaciju u kojoj si morao pokazati osobnu iskaznicu jer ti naime, nitko nije vjerovao koliko godina imaš. Zanima nas je li to stvarno istina?

Nisam, ali je Joško bio iznenađen mojim mladolikim izgledom pa me tako najavio. Naravno, ne možete se prijaviti na kviz ako niste punoljetni, tako da dileme oko toga nije bilo.

Dean je stvarno cool tip i puno toga zna i iskreno ću vam reći, potajno sam se nadao da bi nam upravo on mogao biti lovac jer mu se zna dogoditi da predugo razmišlja na nekim pitanjima u završnoj potjeri.

Možeš li nam ukratko opisati svoje dojmove sa snimanja?

Snimanje moje i još jedne epizode bilo je u nedjelju 22. rujna u 9:00 sati ujutro. Termin je zapravo trebao biti mjesec dana ranije, no zbog maturalnog sam putovanja to morao odgoditi. HRT svim svojim natjecateljima izvan Zagreba i Zagrebačke županije ponudi smještaj u Zagrebu noć ranije pa sam se ipak uspio malo i naspavati. Samo snimanje ide dosta fluidno i brzo te nakon kratkog upoznavanja s pravilima i potpisivanja ugovora, slijedi proba na kojoj vas organizatori provedu kroz sve stadije kviza. Poslije probe slijedi kratka pauza, a potom snimanje koje traje pola sata duže od onog što svi vide na televiziji. Nema puno zastajkivanja, a otkrit ću vam i jednu tajnu. Naime, neki se dijelovi „izrežu“ tako da gledatelji nisu primjerice mogli vidjeti dva pitanja koja smo promašili i Dean i ja. Inače, Dean je stvarno cool tip i puno toga zna i iskreno ću vam reći, potajno sam se nadao da bi nam upravo on mogao biti lovac jer mu se zna dogoditi da predugo razmišlja na nekim pitanjima u završnoj potjeri, što je bio slučaj i u mojoj epizodi.

Čestitke ti pristižu sa svih strana, osjećaš li se kao celebrity naše Gimnazije?

Ma ne, izuzetno mi je drago zbog brojnih pozitivnih komentara koje sam dobio, ali celebrity ipak nisam.

Jesi li uopće mislio da će tvoj nastup pratiti toliki broj ljudi pred malim ekranima?

Ne znam uopće koliko me ljudi gledalo, ali znam da je Potjera dosta praćen kviz. Uz to, moja ekipa je uspješno razglasila vijest da sudjelujem na Potjeri i tijekom same emisije postavila milijun storyja na Instagramu tako da se sve to dosta raširilo.

Kako si uspio izdržati toliko dugo da nikome ne kažeš rezultate i pohvališ se svojim uspjehom?

To mi je zapravo bio najteži dio u vezi kviza. Prvo me kočio nekakav strah jer tamo potpišeš ugovor da ne smiješ otkrivati ishod emisije te sam kasnije shvatio da neće biti ništa i u slučaju da kažem ostalima kako sam prošao, ali kad sam već šutio dobar dio vremena, onda sam šutio do kraja. Barem nam je svima bilo uzbudljivo gledati.

Žališ li za višom ponudom?

Dok gledam Potjeru kod kuće, uvijek pratim bi li prošao ploču ili ne te nerijetko zapravo ne bih prošao. S ekipom je također prije emisije bio dogovor da je srednja najbolja i da se pokušamo suzdržati od više ponude. Na kraju je ispalo da sam ploču prošao glatko, ali bila su tu i ona dva ranije spomenuta pitanja koja nismo znali ni lovac ni ja. Da ih je on znao, a ja otišao na višu, ne bih prošao u završnu potjeru tako da ne žalim ni za čim.

Jesu li ti pitanja bila teška, lagana ili nešto između?

Pitanja su mi uglavnom bila bliska, posebice dok sam igrao pojedinačno. Sad sam se još više uvjerio u mit da organizatori svakom natjecatelju malo prilagode set pitanja jer kad se prijavljujete, morate ocijeniti svoje znanje u pojedinim područjima, primjerice u geografiji, sportu, povijesti…

Iako u slobodno vrijeme prati košarku i piše za jedan košarkaški portal, još uvijek nije smislio svoj poseban NBA pozdrav. Također nam je otkrio još jedan zanimljiv detalj, a to je da iako nije siguran hoće li postati ozbiljan kvizaš, u budućnosti mu se nameće Milijunaš kao idući korak, no jednako tako naglašava da je to jedan drugačiji format u kojem nemaš pravo na pogrešku. Mi vjerujemo da će upravo on imati najbrži prst i proći u glavni dio kviza te svojim znanjem ponovno sve „razvaliti“.

Paulina Mirković