Teško je ostati fokusiran sedam sati, pogotovo što cijelo vrijeme moraju samostalno raditi, a i svakodnevne provjere naučenoga iscrpljuju i ne oduševljavaju učenike.
Polovica je godine prošla i pravo je vrijeme da provjerimo dojmove koje je donijela „Škola za život“. Većina je nas, koje ova reforma još nije zahvatila u pravom smislu, putem medija imala mogućnost upoznati se s pojmom „Škole za život“, no kako je to u stvarnom životu, provjerili smo razgovarajući s učenicima prvih, ali i drugih razreda, koje nagodinu čeka izazov reforme.
Svakodnevne provjere
„Dobre su strane reforme to što se lakše može naučiti gradivo jer sami radimo i istražujemo, a moramo to i prezentirati. Radom u skupinama bolje se upoznajemo i zbližavamo i školski sat nam brže prođe. Također postoje i negativne strane. Primjerice, ponekad imamo malo vremena za velike zadatke i sati znaju biti vrlo iscrpljujući. Teško mi je i samoocjenjivanje te su nam jako stresne i svakodnevne provjere naučenoga gradiva koje se upisuju u bilješke“ ,rekao nam je Matija, učenik prvoga razreda.
A što s maturom
Sukladno s reformom, treći će razredi od sljedeće školske godine također ući u novi program te su nam neki od njih otkrili svoja mišljenja, ali i strahove uglavnom povezane s državnom maturom. Eva, učenica drugoga razreda, rekla nam je da nije oduševljena jer „mi prvi pišemo maturu po tom programu, a nismo išli po njemu od prvoga dana. Profesori se boje naše mature, a zamislite tek nas. Ne mogu nas pripremiti jer ne znaju kako će izgledati. Isto tako su nam zakomplicirali redoslijed gradiva pa ćemo neke stvari morati nadoknađivati. Jednostavno ne znamo što očekivati i kako se pripremiti i to je zastrašujuće“.
Nema drijemanja
I Zoa, učenica prvoga razreda, smatra da je „Škola za život“ naporna i ne sviđa joj se što većinu predmeta mora slušati dva sata odjednom. Isto tako, smatra da je teško ostati fokusiran sedam sati, pogotovo što cijelo vrijeme moraju samostalno raditi. „Kad profesor priča, možemo malo i zadrijemati, ali ovako budemo preumorni“, dodala je na kraju. Njezina kolegica Anea misli da je najbolji recept kada ima malo slušanja i malo samostalnoga rada i kada se izmjenjuju: „Samo jedno nije dobro jer ako slušaš, gubiš koncentraciju, a ako samostalno radiš, baš i ne možeš tako brzo“.
Pogreb hrvatskom jeziku
Na kraju smo pitali i drugu stranu, profesore, koji su nam pobliže objasnili detalje „Škole za život“, ali i neke svoje nedoumice. „Rekli su da će prilagoditi gradivo. Drugi bi razredi neke stvari trebali obraditi u trećem, ali po novoj reformi trebali su to već obradili u prvom. Dakle, to znači da neće nikada, osim ako se kolegice i ja ne pripremimo i prilagodimo. Problem je također esej koji mi još pišemo, ali o njemu ne ovisi prolazak na državnoj maturi. Po meni, to je održavanje pogreba hrvatskom jeziku. Učenici su izgubili na vokabularu, nepismenosti je sve više i više, a tim ukidanjem uopće ne doprinosimo hrvatskom jeziku.
Postoji perspektiva
Ipak, mislim da reforma ima perspektivu, ali se i učenici moraju otvoriti što često baš i ne rade“, rekla nam je profesorica hrvatskoga jezika Mihaela Šebalj Zavor. Ona smatra da je dvosat velika prednost jer je četrdeset pet minuta premalo za bilo kakav ozbiljniji rad.
Zaključak je da nisu svi oduševljeni novom reformom te da uvijek postoje negativne i pozitivne strane, a je li škola za život ili ne, samo će nam vrijeme otkriti i, naravno, uspjesi naših gimnazijalaca.
Rea Stojanović
Paulina Mirković
Foto: A. Nemet-Kosijer
