Krajnji ishod uvelike ovisi o stavu stručnjaka kojem se obraća za pomoć, no ljudi su u našem okruženju dosta konzervativni.
Iako potreba postoji već godinama, u školi konačno imamo novu stručnu suradnicu – školsku psihologinju Josipu Ćosić. Upravo je završila fakultet, jako je mlada te nas je zanimalo kakvi su njeni stavovi o temi kojom se bavimo. Ukrali smo joj malo vremena i postavili pet brzih pitanja o transrodnosti.
Postoji li u Hrvatskoj ustanova ili mjesto gdje se transseksualne osobe mogu obratiti nekome za bilo kakvu pomoć?
Koliko ja znam, u Hrvatskoj nema organiziranih centara ili interdisciplinarnih stručnih timova koji su specijalizirani za ovu problematiku, ali smatram da je transseksualnim osobama psihološka pomoć dostupna. Vezano za ovaj problem mogu se javiti mogu u psihološka savjetovališta ili klinike i razgovarati sa stručnjacima. Psiholozi bi u tom slučaju proveli psihološko testiranje, psihološko savjetovanje, psihoedukaciju i vjerojatno osobu uputili na psihoterapiju. Diskriminacija i stigmatizacija s kojima se susreću u društvu značajno utječu na njihovo mentalno zdravlje.
Budući da ste još donedavno bili u studentskim klupama, možete li nam reći koliko je ta tema aktualna na fakultetu i koliko se o njoj zapravo poučava?
Smatram da je dosta aktualna, ali da su ljudi i dalje zatvoreni po tom pitanju. Mislim da je dobro da se o tome uči što ranije te da bi se o takvim temama trebalo pričati i u srednjoj školi. Što se tiče moga fakulteta, mogu reći da smo se bavili tom temom u određenoj mjeri. J
Kakvo je Vaše iskustvo s transrodnim osobama?
S obzirom na to da sam tek nedavno završila fakultet, nisam još imala radnog iskustva s transeksualnim osobama.
Što biste savjetovali mladoj osobi kada bi Vam se obratila za pomoć u vezi rodne pripadnosti?
Trudila bih se pružiti joj podršku i pomoć što se tiče funkcioniranja u školi i općenito, mogla bih razgovarati s roditeljima o načinima kako mogu pružati podršku svom djetetu. Također, radila bih i na tome da se tu osobu bolje prihvati ovdje u okružju škole na način da se učenici i nastavnici više senzibiliziraju za tu temu kroz edukativne radionice ili predavanja.
Mislite li da je Hrvatska tolerantna zemlja i jesu li ljudi postali otvoreniji prema različitostima?
Mislim da su ljudi u Hrvatskoj poprilično zatvoreni što se toga tiče i da se osobe koje imaju određenih problema sa svojom rodnom ulogom mogu naći u situaciji da ne znaju kome bi se obratile i na koji način bi potražile pomoć. Smatram da krajnji ishod uvelike ovisi o stavu stručnjaka kojem se obraća za pomoć. Također, mislim da su ljudi u našem okruženju dosta konzervativni. Međutim, u istraživanju provedenom 2014. pokazano je da odrasli građani Hrvatske imaju pretežno pozitivne stavove prema transseksualnosti. Naravno, potrebno je uzeti u obzir čimbenike kao što su dob ispitanika i okolinu iz koje dolaze, ali smatram da je to dobar pokazatelj i da bi se trebalo dodatno raditi na senzibilizaciji javnosti za transseksualne osobe. Općenito bi bilo dobro raditi na tome kako osobe prihvatiti i podržati ih u njihovom radu na sebi, radilo se o transseksualnosti ili bilo kojem drugom problemu mentalnog zdravlja.
Rea Stojanović
Foto: Magdalena Zmaić
