Kreativni i inovativni, učenici na izbornoj i fakultativnoj nastavi osmislili su i kreirali pomagalo za slikanje koje će darovati osobama koje nemaju razvijenu finu motoriku ruke.
Što je potrebno kako bismo pomogli drugima? Je li novac jedini način da se napravi nešto dobro? Sigurno se slažete da je odgovor na to – ne. Potrebna je ideja, upornost i entuzijazam. Sve to pronaći ćete među učenicima na izbornoj nastavi Digitalno oblikovanje na kojoj su učenici Valentino Stipić (3.i) i Jurica Brezonjić (3.a) te učenica Andrea Vuković (3.f) koja pohađa fakultativnu nastavu Vizualna kultura i likovni izričaj stvorili pomagalo i-Mage koje pomaže pri slikanju osobama koje nemaju razvijenu finu motoriku ruke. Profesorica Snježana Kauzlarić prijavila je ovaj zanimljivi projekt na natječaj Digitalnog učeničkog inkubatora koji potiče razvoj kreativnog potencijala učenika i stvaranje novih vrijednosti te je zajedno sa svojim učenicima pokazala što sve mogu mladi ljudi. Na natječaj se prijavilo oko sto šezdeset škola iz cijele Hrvatske, a nagradit će škole i učenike koji razmišljaju inovativno, kreativno i drugačije. Zajedničkim naporima ovi kreativni učenici ostvarili su svoju ideju, a jedan od njih, Valentino Stipić, rekao nam je nešto više o i-Mage pomagalu.
Otkuda ti ideja za oblikovanje i-Mage pomagala?
I-Mage pomagalo prvobitno je bila ideja profesorice Snježane Kauzlarić koju smo mi učenici s izborne nastave Digitalno oblikovanje i fakultativne nastave Vizualna kultura i likovni izričaj usavršili i realizirali te na kraju i printali na školskom 3D printeru Flashforge. Namjena je ovog proizvoda pružiti ljudima s manje razvijenim motoričkim funkcijama u rukama alternativu koja bi im pomogla pri slikanju ili crtanju.
Koja je bila tvoja uloga u tome, a koja ostalih učenika?
Moja uloga u projektu bila je dizajnirati i oblikovati pomagalo u programu za 3D oblikovanje Tinkercadu koji je pokrenuo Autodesk, poznata američka korporacija koja proizvodi softvere za dizajniranje. Ovu ulogu imao je još jedan učenik, Jurica Brezonjić, a osim oblikovanja, sudjelovali smo i u ispisu i-Magea na 3D printeru te u promoviranju samog projekta. Dvije učenice koje pohađaju fakultativnu nastavu, Andrea Vuković i Nina Đokić, imale su zadatak skicirati pomagalo prema kojem smo ga na kraju i dizajnirali te su bile zadužene za kreiranje loga i plakata.
Proizvod je malih dimenzija, lagan, lako prenosiv i primjenjiv, stavlja se na šaku kao držač kista te umjetnik upravlja kistom pokretima u zglobu šake i na taj način precizno ostavlja trag kista – potez boje.
Što ti je bio najveći izazov u stvaralačkom procesu?
Najveći je izazov definitivno bio prilagoditi dizajn pomagala kako bi udobno pristajao na ruku što sam nakon dužeg vremena i uspio ostvariti u Tinkercadu. Iako smo dobili dimenzije ruke slikarice Kristine Terihaj koja je član udruge Loco-Moto, nije bilo lako prilagoditi te dimenzije u 3D program, pogotovo zato što njezina ruka ima poseban oblik koji se razlikuje od prosječne ruke.
Jesi li već dobio nekakve povratne reakcije na i-Mage i kakve?
Naravno, dobili smo pozitivne komentare, a možete ih pročitati na blogu našega projekta. Udruga Loco-Moto također je prepoznala našu upornost i entuzijazam u stvaranju ovog proizvoda koji bi pružio pomoć ljudima koji nemaju razvijenu finu motoriku ruke.
Koliko se dugo baviš digitalnim oblikovanjem i imaš li još nekakvih zanimljivih ideja poput ove?
Digitalnim oblikovanjem bavim se otkako sam krenuo na izbornu nastavu Digitalno oblikovanje koji je noviji tip izborne nastave. Ja sam se priključio ove godine tako da ima već sedam mjeseci od mojeg prvog projekta u programu. U tom razdoblju dizajnirao sam mnogo toga, a nešto se od toga moglo vidjeti na izložbi povodom Dana škole. Nadam se da će jedan rad biti ispisan na 3D pisaču te izložen u školi s radovima ostalih kolega u razredu.
Osim digitalnog oblikovanja, također i slikaš. Što ti je draže?
Iako volim oblikovati i dizajnirati različite predmete, vozila, zgrade i slične stvari u 3D programima, mislim da mi je crtanje ipak draže jer imam više iskustva u tom području jer crtam od svoje pete godine, a i užitak mi je gledati svoj razvoj vještina i napredak kad uspoređujem nove i stare radove. Naravno, postoji šansa da će se moje mišljenje promijeniti, ali za sada mi je crtanje ipak na prvom mjestu.
Više o projektu i samom proizvodu možete pronaći na blogu:
Tekst: Rea Stojanović
Foto: Blog Digitalno oblikovanje
