Simulacija Međunarodnog krivičnog suda – Zapadni Balkan
Učenici su ostajali i do kasno u noć pisati vlastite argumente i obrane svojih slučajeva. Bilo je zanimljivo vidjeti prijatelje koji su sada morali stajati na suprotnim stranama istog slučaja i braniti ga na što bolji način.
Učenici drugih razreda naše škole doživjeli su nezaboravno iskustvo koje im je pružilo sudjelovanje u projektu Model Međunarodnog krivičnog suda zapadni Balkan održanom u Srbiji od 19.10. do 25.10. 2021. Stavljajući se u uloge sudaca, advokata, tužilaca i novinara, učenici su se bavili slučajevima iz Jugoslavije, nacističke Njemačke i Ruande. Projekt se održava još od 2013., a sudjeluju Srbija, Hrvatska te Bosna i Hercegovina. Simulacije su se ove godine radi korone održavale nešto dalje od gužvi Beograda, odnosno u prirodnom krajoliku na Divčibarama.
Već prvi dan izazovan
Petero je učenika uz pratnju prof. povijesti Danijele Zekušić krenulo u avanturu. Prvotna je želja bila, naravno, zabava i izostanak iz škole, no bili su nesvjesni što ih zapravo očekuje. Već je prvi dan bio izazovan. Odmah nakon večere uslijedilo je upoznavanje s kordinatorima i ostalim učenicima uz igre i javna izlaganja pred potpuno novim okruženjem. Nakon probijanja leda i prvog programa, slijedilo je upoznavanje po sobama, pa i hodnicima hotela do kasnih sati. Svaki je dan bio posebno isplaniran i popunjen radionicama, predavanjima te ponekom pauzom za kavu. Program je bio zahtjevan, ali teme i način na koje su predstavljene nisu dopuštale razmišljanja o vremenu ili umoru. Kordinatori su pričali jezikom mladih približivši učenicima problem o kojem se raspravljalo pa su tako neke nepoznate teme postale bliske sudionicima koji su, možda po prvi put, o njima pričali bez dlake na jeziku.
Prošlost, sadašnjost
Drugi dan tijekom programa, pripadnici triju različitih nacija gledali su se u oči dok su pričali o ratovima i genocidu. Evo što su rekli:
Igor, Srbija: “ Moje mišljenje o komšijama prije ovog uopšte nije bilo lepo. Neću lagati, za to nisam imao poseban razlog, osim slušanja tuđih priča. Sada se osećam drugačije, zbližio sam se upravo s tim komšijama koji se ne razlikuju ni po čemu osim naglasku.”
Sanjin, BiH: “ Boli me što se desilo u prošlosti, Srebrenicu neću zaboraviti nikada. Ne treba zaboraviti ono što se dogodilo u prošlosti, ali treba nastaviti dalje. Mlade ne treba hraniti mržnjom jer nam onda neće preostati ništa drugo, moramo nastaviti dalje. Pogreške koje su napravljene u prošlosti nećemo popraviti ako se međusobno gledamo ispod oka, tako ćemo samo osigurati još goru budućnost.”
Suđenje za kraj
Kordinatori su sudionike treći i četvrti dan pripremili za glavni cilj projekta, suđenje. Učenici su ostajali i do kasno u noć pisati vlastite argumente i obrane svojih slučajeva. Bilo je zanimljivo vidjeti prijatelje koji su sada morali stajati na suprotnim stranama istog slučaja i braniti ga na što bolji način. Sudci su dan poslije, nakon dugih pregovora, iznijeli tko je obranio slučaj. Nakon svih napornih poslova, peti dan je uslijedila i nagrada za sve – putovanje do Beograda. Uživajući u pogledu na glavni grad Srbije, putovanje nije moglo proći bez obilaska najvećeg beogradskog parka Kalemegdana. Nakon cijelodnevnog putovanja, svi su se okupili na večernjem programu. Bila je to zadnja večer ispunjena suzama. Kordinatori, profesori i učenici sjeli su u krug i progovorili preplavljeni osjećajima o prethodnim danima. Trideset učenika iz različitih okruženja i navika proveli su zajedno samo nekoliko dana, moglo bi se reći i noći. Svi su se upoznali na temelju izražavanja vlastita i slušanja tuđeg mišljenja što ih je povezalo. Rečeno je puno toga, kroz smijeh, ali i suze. Hrvatski coordinator Tvrtko zaključio je ovo prekrasno druženje riječima:“ Postigli ste hrpu toga u ovih par dana našeg druženja. Uz vrlo malu potporu, vi možete sve. Kada vam dođu teški dani, podsjetite sami sebe što ste ovdje postigli. Komunicirali ste i razmišljali kao odrasli ljudi, a rezulatati su nevjerojatni. Prijateljstva koja ste stekli, ostaju doživotna. Ponosan sam na vas.”
Emotivno do samoga kraja
Ni bosanskohercegovačka koordinatorica Delila nije mogla sakriti svoje emocije: “ Neku večer sam sjedila na balkonu, i naravno, čula se sva ekipa u sobi 209. Pjevali ste i derali se, a mene su zalile vlastite suze. Falili su mi dani moga druženja i spavanja kao stranog pojma. I zbog toga sam ponosna na vas, do neki dan ste bili stranci, a ovdje ste stekli uspomene za život.”
Kako svemu lijepom brzo dođe kraj, tako je došao i ovom putovanju. Posljednje jutro obilježeno je gledanjem kratkog filma snimanog za vrijeme radionica te dodjelom diploma i fotografiranjem. Posljednji pozdravi završili su također u suzama I mahanjem iz kombija koji polako odlaze svaki na svoju stranu, natrag u realnost.
Napomena: Izjave srbijanskih i bosanskohercegovačkih sudionika nisu prevođene radi autentičnosti i dočaravanja atmosfere koja je obilježila projekt.
Tekst: Ana Pavelko
Fotografije: Ana Pavelko (privatni album)
