Razlike između dvaju školskih sustava

Matija Lalić Lasić učenik je jedanaestog razreda Herschelschule u njemačkom gradu Hannoveru. U programu učeničke razmjene prošlo je polugodište boravio u našoj školi, u 3. f razredu, te nam je pokušao predočiti razlike između dviju škola.

Njemačka, kao jedna gospodarski, zdravstveno i ekonomski razvijena zemlja, u mnogim je stvarima uređenija od Hrvatske. Znajući to, možemo pretpostaviti da je i u aspektu obrazovanja daleko naprednija od Hrvatske. Je li to zaista tako? U sljedećem ću tekstu napisati ponešto o razlikama, nedostatcima i prednostima ovih dvaju sustava. Sva iskustva i tvrdnje odnose se na moje školovanje u gimnazijskom obrazovnom sustavu savezne pokrajine Donje Saske te se može razlikovati ovisno i saveznoj pokrajini i razini obrazovanja.

Za početak – praznici

Prva tema koje bih se dotakao jesu praznici. Većini je ljudi poznato da u Hrvatskoj ljetni praznici traju gotovo tri mjeseca i kada čuju da u Njemačkoj traju mjesec i pol dana, to im zvuči premalo. No, u Njemačkoj ima jednako, ako ne i više praznika nego u Hrvatskoj i bolje su raspodijeljeni. Nikad ne prođe jako puno vremena bez praznika. Tako u prvom polugodištu imamo dva tjedna jesenskih praznika u listopadu koji presjeku prvo polugodište savršeno, nakon toga dolaze božićni praznici koji također traju dva tjedna, uz napomenu da se praznici mogu razlikovati po saveznim državama. Dok u Hrvatskoj prvo polugodište završava božićnim praznicima, u Njemačkoj tek krajem drugog mjeseca. Što se tiče ostalih praznika, u posljednjih nekoliko godina bilo je izmjena, ali još uvijek je njemački praznički plan superioran jer nikad ne prođe predug period vremena bez odmora.

Aktivniji učenici

Za vrijeme nastave puno se manje piše i prepisuje jer se više printaju materijali za rad kako bi se učenici više fokusirali na sudjelovanje na satu, a ne isključivo na prepisivanje. Rezultati su jasni: učenici su aktivni cijeli sat, pozornije slušaju i upijaju više znanja na nastavi. U Hrvatskoj se nažalost puno sata izgubi na prepisivanje s ploče te se učenici usredotoče na to i da to što prije prepišu pa nisu toliko aktivni i zainteresirani za nastavu ili predmet. Sudjelovanje na nastavi vrednuje se svaki sat, a najčešće svaki profesor ima svoj sustav bodovanja. Iz tog razloga nema usmenog odgovaranja pred pločom, što rezultira manjim stresom, a učenici dolaze u školu bez grča u želudcu od straha da će biti prozvani za odgovaranje. Sudjelovanje se ubraja do 70% u zaključnu ocjenu na svjedodžbi, a ispiti, prezentacije i ostali oblici rada najčešće 30% zaključne ocjene.

Jedinica se ne ispravlja

Profesori ocjene ne smiju reći pred cijelim razredom zbog zaštite podataka te vam ju moraju priopćiti u četiri oka. Isto tako ne postoji e-dnevnik, profesori se služe klasičnim imenicima. U Hrvatskoj se negativne ocjene u većini slučajeva moraju ispraviti, a u Njemačkoj, ne samo da se ne moraju, nego i ne mogu ispraviti. Ocjena koju dobijete prvi put vaša je prava ocjena koja odražava vaše znanje, koliko ste učili i bili pripremljeni za ispit ili ne. Ona se ubraja u zaključnu ocjenu. Na kraju godine kod većine se profesora može napisati esej, istraživački rad ili prezentacija ako ima potreba ili želja i mogućnost za višom ocjenom.

Manje ocjena

Jedna je od značajnijih razlika  to što škola ima sav potreban materijal i pribor za rad, pogotovo za prirodne znanosti. Odnos između učenika i profesora puniji je poštovanja, a ako postoji međusobno poštovanje, sve će biti uredu jer profesori su onda spremni i pomoći i dati bolju ocjenu. Ima puno manje ocjena u svakom predmetu općenito, najčešće jedna ocjena iz aktivnosti po polugodištu i jedna do dvije ocjene iz ispita.

Zanimljivosti za kraj

Pred kraj ću vam navesti nekoliko kratkih zanimljivih činjenica. Profesore se ne oslovljava s „profesore ili profesorice“ već s „gospodine ili gospođo“ prije njihova prezimena. Ako netko od profesora ima doktorsku titulu, onda imaju pravo tražiti da ih se oslovljava s gospodine doktore, odnosno gospođo doktorice. Pretpostavljam da svi znate da imaju ocjene od 1 do 6, s tim da je šestica najgora ocjena – nedovoljan. Sportska je odjeća zabranjena, striktno se dolazi u hlačama jer je gimnazija najviši oblik školovanja i moraju se znati neki standardi. U svim učionicama postoji pametna ploča ili bijela ploča ili i jedno i drugo. Ne nose se papuče nego se hoda u obući, pogotovo zato što škola ima veliki vanjski prostor za druženje i za šetnju, a u jedno se i uštedi na prostoru jer ne trebaju sobe za obuvanje. Postoje i  ormarići u školi, no njih se iznajmljuje.

Matija Lalić Lasić

Fotografija: Lara Vrlazić

Fotografije škole ustupio nam je autor teksta