Sebe opisuje kao strpljivu osobu, uporan je i uvijek želi napredovati. Dalibor Vašarević, osnivač Volonterskoga centra u Slavonskom Brodu, veliki humanitarac i entuzijast, naučio je pomagati od malih nogu. Zalaže se za promicanje ljudskih prava, promiče solidarnost i ljubav, a u životu ga vodi želja da pomaže i štiti one kojima je najpotrebnije. Zašto volontirati i ima li u našem gradu dovoljno mladih koji volontiraju otkrio nam je u razgovoru.

Zašto volontirati?

To je vječna dilema, a po meni, to je nešto što se rađa iz kućnog odgoja pa onda u školi. Mislim da čovjek to mora imati u sebi. Na kraju krajeva, od malih nogu, kako sam rastao, roditelji su me odgajali da pomažem starijima,  onima koji ne mogu, tako da se to rađalo kod mene od samih početaka, otkako znam za sebe. Uvijek sam pomagao gdje sam stigao.

Što vas je potaknulo na volontiranje, je li to neki poseban događaj ili se to postupno događalo?

Pa rezultiralo je nakon devedeset druge godine kada sam bio ranjen kao šesnaestogodišnjak pa sam uvidio kolike su potrebe ljudi u nemoći kojima najviše treba pomoć. Kada sam dobio novu priliku za život nakon ranjavanja, samo se dodatno probudilo u meni i u biti me potaknulo da to aktiviram. Volonterski je centar na području Brodsko-posavske županije od 2013. godine kao što sam i obećao kandidirajući se za Gradsko vijeće. Kod ljudi cijenim kada naprave što su i obećali pa sam to obećanje i ispunio, zajedno s Tomislavom Gollom i Željkom Krištof, suosnivačima Volonterskoga centra.

Slavonski se Brod suočio s velikim problemom zagađenog zraka. Tada ste pokrenuli akciju za čisti zrak koja je bila pomno organizirana. Možete li nam opisati događaje vezane uz tu akciju?

Drago mi je što ste vi to doživjeli kao pažljivo organiziran događaj, no vjerovali ili ne, ta je akcija organizirana u nekoliko sati, koordinirana mladim ljudima koji su se zabrinuli za vlastitu dobrobit kao i za dobrobit ljudi oko sebe, starih i nemoćnih. Sjeli smo doslovno u jedan kafić, uzeli papir i ideje su samo padale, padale, padale. Za neka tri sata dogovorili smo kompletnu akciju.

Koje biste akcije Volonterskog centra izdvojili kao najuspješnije do sada?

Ne mogu izdvojiti niti jednu posebno, sve su mi drage, sve su mi posebno važne, ali evo, možda bih izdvojio poplave u Brodsko-posavskoj županiji i akciju za čisti zrak. Doslovce smo se istog dana aktivirali i kontaktirali sve krizne stožere u Republici Hrvatskoj, koordinirali s humanitarnom pomoći, donacijama, volonteri su odlazili u Bosnu i Hercegovinu i u Srbiju i po cijeloj Hrvatskoj. To mi je bilo jako dirljivo, dolazili su stari ljudi, mladi, željeli su pomoći na bilo koji način. No, najveća mi je radost volontiranje na odjelu pedijatrije. To je projekt Osmijeh djeteta i u njemu sudjelujem već nekoliko godina. Mislim da osmijeh djece i njihovo zadovoljstvo ne može zamijeniti ništa.

U našem gradu veliki broj škola ima volonterski klub, tako i naša. Imate li Vi kakav doprinos tomu i surađujete li međusobno?

Volonterski su klubovi nastali na temelju našeg zahtjeva prema školama i udrugama. Drago nam je što veliki dio škola prihvatio pozivnicu i osnovao volonterske klubove koji su počeli raditi. Volonterski je centar poveznica između udruga u našoj županiji i volontera. Surađujemo s brojnim institucijama, Crvenim križem, Karitasom, brojnim udrugama u Hrvatskoj i izvan nje, sudjelujemo u Erasmus projektima pa tako surađujemo doslovno s cijelim svijetom. Ono što mene najviše fascinira mladi su ljudi koji žele pomoći.

Mnogi ljudi smatraju da jedan čovjek ne može promijeniti puno u svjetskom poretku pa se zato radije drže po strani. Može li jedan čovjek promijeniti svijet?

Jedan čovjek može promijeniti sve. To je u biti najveća pogreška ljudi, ono kada  kažu ne mogu ja ništa, ja sam sam. Vjerujte mi da promjena dolazi od samog sebe i kada promijenite sebe, promijenite i ljude oko sebe.

Tko Vas inspirira?

Moja je zvijezda vodilja dvanaestogodišnji sin Josip koji ima poremećaj autističnog spektra, a prije mjesec dana dobio sam i sina Leona. Njih dvojica su mi vodilje, a supruga Jelena je moj stup, kao i obitelj i prijatelji koji me okružuju.

Sven Karić i Luka Štefanek

Fotografije iz privatnoga albuma